Nogomet je po definiciji igra za koju se kaže da ne poznaje predrasude. Najvažnija sporedna stvar na svijetu široko je rasprostranjena i popularna na svih sedam kontinenata. Žar na terenu, brzina igre, atraktivnost, navijanje i emocije su sve ono što čine ovu igru magičnom. Ali kako izgleda druga strana te igre?

Piše : Marko Matović

U nogometu u 21. vijeku sve manje je bitna igra, a sve više novac. Sve su rjeđi igrači koji ostaju vjerni klubu iz kojeg su potekli i igri koju su igrali na početku karijere. Milionski ugovori su postali svakodnevna pojava u nogometnom svijetu. Očekivanja polako rastu, a samim tim i pritisak na igrače da budu bolji i donose pobjede. Žar, ali i konflikti sa terena prenose se i na tribine. Sukobi suparničkih navijača su dio tradicije u nogometu, ali ti sukobi su svakim danom sve manje motivisani suparništvom, a sve više imaju neke druge uzroke, tako da se pojavljuje nacionalna, rasna pa čak i polna diskriminacija.

Evropa protiv predrasuda

Evropska nogometna asocijacija (UEFA) se već dugo bori protiv svih oblika diskriminacije na nogometnim terenima. Organizuje akcije promocije tolerancije, ali i izriče ogromne novčane kazne i zabrane igranja utakmica pred navijačima za one klubove koji tolerišu diskriminaciju i različite oblike vrijeđanja, kako među igračima, tako i među navijačima. Sve to u cilju suzbijanja diskriminacije i promovisanja nogometa kao sporta za sve, i mlade i stare i muškarce i žene svih boja i nacija. Predsjednik UEFA-e Mišel Platini je na konferenciji sa predstavnicima naroda u Ženevi u oktobru prošle godine izjavio da nogomet treba imati vodeću ulogu u borbi protiv rasizma i da se diskriminacija na terenima više neće tolerisati.

Fudbalom protiv rasizma u Evropi (FARE) je mreža koja je osnovana 1999. godine u Beču, u cilju borbe protiv diskriminacije u Evropi zasnovane na rasnim predrasudama. Mreža okuplja veliki broj organizacija koje se bore protiv nejednakosti u nogometu, šaljući poruku da diskriminaciji nije mjesto u ovoj igri. Svake godine, ova mreža organizuje FARE nedjelju, u sklopu koje se održavaju mnoge aktivnosti, seminari, kao i predavanja o temama vezanim za rasnu, nacionalnu, polnu i druge vrste diskriminacije.

FARE se od 2006. godine u velikoj mjeri fokusirao na Balkan, kao područje u kojem je diskriminacija u nogometu uveliko uzela maha, ali i u kojem vlada velika netrpeljivost među suparničkim navijačkim grupama. I ove godine FARE će , u saradnji sa Nogometnim savezima BiH, Srbije i Hrvatske organizovati aktivnosti od 9. do 14. oktobra u sklopu kojih će promovisati toleranciju i borbu protiv diskriminacije.

U sklopu FARE nedjelje, već osam godina se održava turnir „Balkanijada“ koji okuplja mlade fudbalere sa područja bivše Jugoslavije i uči ih kako zaustaviti nacionalizam, rasizam i diskriminaciju.

A Bosna i Hercegovina?

Osim povremene saradnje Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine sa FARE-om, država Bosna i Hercegovina radi malo toga na suzbijanju diskriminacije. Povremeno se izriču novčane kazne i zabrane igranja utakmica pred navijačima, ali to nije ni približno dovoljno da se diskriminacija suzbije. Zakoni postoje, ali oni nisu jasno definisani, tako da se ostavlja dosta prostora za sopstvenu interpretaciju zakona, ali i za njihovo nepoštovanje. Sukobi navijača su i dalje tu, a o diskriminaciji prema ženama koje igraju nogomet skoro da se i ne priča.

I tu opet posao države na sebe preuzimaju razna udruženja i nevladine organizacije, a među njima i Koalicija „Zanemari razlike“.

SFK 2000 kaže „NE“ mržnji (#NeMržnji)

Rad Kolacije je u mjesecu avgustu bio jefokusiran na sportska dešavanja i diskrimaciju u sportu. Kako su ove godine grad Sarajevo i SFK 2000, naš najtrofejniji ženski nogometni klub, bili domaćini kvalifikacija za Ligu prvaka u ženskom nogometu, Koalicija je iskoristila priliku i zajedno sa Misijom OSCE-a u Bosni i Hercegovini promovisala borbu protiv diskriminacije i razgovarala sa učesnicima tokom kvalifikacija o položaju žena u nogometu, diskriminaciji na terenu, ali i na tribinama.

Iz razgovora se moglo čuti da se ženski nogomet nalazi u veoma nezavidnom položaju. Uprkos tome što su već 12 godina prvakinje Bosne i Hercegovine i isto toliko redovne članice Lige prvaka za žene, igračice SFK 2000 još uvijek nemaju iste uslove rada kao njihove muške kolege.

Navijača na tribinama je još uvijek malo, a i često se mogu čuti komentari poput: „Ona je žena. One ne trebaju igrati fudbal“ i sl. Termine za treninge dobivaju teže nego njihove muške kolege, a novčana sredstva koja pristižu su po nekoliko puta manja.

„Već duži niz godina se borimo da uhvatimo nekako korak sa muškim klubovima, iako su naši rezultati umnogome veći i bolji od svih muških klubova u BiH, ali vrlo teško sustižemo te uslove za rad i sve ostalo“ – kaže Ivana Vlajić, kondicioni trener u SFK 2000 i nogometna sutkinja.

Međutim, igračicama je stalo samo do igre i kažu da su srećne što uprkos lošim uslovima u kojima rade, imaju mogućnost da se bave sportom koji vole.

Iako Parlamentarna skupština Savjeta Evrope kaže se da se „protiv diskriminacije žena i djevojaka u sportu i učešću u sportskoj administraciji i na mjestima odlučivanja mora boriti na isti način kao i protiv svih drugih oblika diskriminacije“, to još uvijek nije zaživjelo u Bosni i Hercegovini.

Samo jedan od primjera diskriminacije ženskog sporta je taj da je iz Transfera za sport od značaja za Federaciju BiH u 2013. godini, ne uključujući sredstva koja su dodijeljena sportskim savezima, izdvojeno 779.810,00 KM ili 95,8% za muške sportske klubove, dok je za ženske sportske klubove izdvojeno svega 34.000,00 KM ili 4,2%.

Mladi kažu „Zanemari razlike“

U svijetu se 12. avgust obilježava kao međunarodni dan mladih. Taj datum se obilježava od 2000. godine i ima svrhu da skrene pažnju na probleme, kulturna i pravna pitanja omladine, učenika i studenata.

Koalicija „Zanemari razlike“ je obilježila ovaj datum održavanjem turnira u nogometu. Koliko se malo obraća pažnja na diskriminaciju, možda o tome govori činjenica da su za turnir bile prijavljene samo dvije ekipe. Ekipe su se simbolično zvale „Zanemari“ i „Razlike“.

Utakmici je prethodila diskusija o položaju i problemima mladih u Bosni i Hercegovini, o diskriminaciji i predrasudama, te njihovoj prevenciji, u sklopu koje su svi učesnici iznosili svoje mišljenje o tome zašto mladi imaju predrasude i na koji način se one mogu razbiti.

Nakon utakmice je snimljena zajednička poruka svih učesnika na turniru koji su jednoglasno poslali poruku da razlike treba zanemariti. Poruku možete pogledati ovdje

U narednih godinu dana sve koalicije koje se bave borbom protiv mržnje, a među njima i Koalicija “Zenemari razlike“ fokusirat će se na suzbijanje mržnje na terenima i na rad sa navijačkim grupama u Bosni i Hercegovini.

 
Ko su oni ?
Supergrađanke i supergrađani su pojedinci, grupe, ljudi koji žive oko nas i koji  neumorno rade na sprečavanju incidenata i krivičnih djela počinjenih iz mržnje. Kroz promociju pozitivnih primjera tolerancije u Bosni i Hercegovini a i šire, pokušavaju skrenuti pažnju na djela u čijoj su pozadini mržnja, netolerancija, predrasude i ozbiljnost tog problema u našem društvu. U nešto više od godinu dana osnovana je 21 koalicija koja djeluje u 21 opštini u Bosni i Hercegovini, okupljajući preko 120 organizacija i pojedinaca. Koalicije su do sada uradile više od 200 aktivnosti, kojima je cilj bio promocija tolerancije i pozitivne slike njihovih zajednica, te prevencija budućih i umanjivanje štete od već nastalih incidenata motivisanih mržnjom i predrasudama. Neke od aktivnosti koje su radile kaolicije a koje su obilježile 2014. godinu su postavljene na web i možete ih pogledati ovdje https://www.sendspace.com/file/y2kfrn. A postoji još puno toga.

Koalicije su do sada formirane u Doboju, Velikoj Kladuši, Foči, Višegradu, Zvorniku, Livnu, Mostaru, Novom Sarajevu, Zenici, Trebinju, Bijeljini, Gradišci, Gradačcu, Vitezu, Zavidovićima, Brčkom, Prijedoru, Drvaru, Bratuncu, Srebrenici i Teočaku. Planira se osnivanje i novih koalicija kako bi se poruka koju oni prenose čula širom Bosne i Hercegovine i u svakoj lokalnoj zajednici.

Zašto su oni supergrađani i supergrađanke?
Kada se sumiraju aktivnosti iz protekle godine, brojevi govore za sebe. Naročito u našem društvu, gdje se volonterski rad podcjenjuje na svakom koraku, i gdje govore da je bolje džaba ležati nego džaba raditi. Da ne govorimo o tome kako ljudi reaguju na pomen mržnje. U medijima se uglavnom govori o postupcima počinjenim iz mržnje. Svaki put kada neko napadne vjerski objekat to je udarna vijest u medijima. Ali rijetko ili skoro nikada nikada se ne govori o tome kako spriječiti da se ovakve stvari dešavaju. Niko ne govori iz perspektive prevencije. Istaživanje koje je sprovelo Udruženje “BH novinari” pokazuje da se veliki broj političara koristi govorom mržnje u medijima, a to su upravo oni kojima građani poklanjaju svoje povjerenje.

Koalicije se u svom radu vode parolama “Više tolerancije jednako bolje društvo” i “Na mladima svijet ostaje”. Upravo zbog uloge mladih u prevenciji incidenata većina akcija je usmjerena na njih, mlade u osnovnim i srednjim školama, na fakultetima.

Radionice u školama na temu borbe protiv stereotipa, posjete različitim vjerskim institucijama, sportski turniri za djecu različitih nacionalnosti, bezbrojne radio emisije, ulične aktivnosti, sastanci sa lokalnim vlastima i još mnogobrojne akcije su rađene kako bi se promovisale pozitivne ideje o toleranciji, suživotu i slobodama, i kako bi pokazali da mržnja nije naša već nam je data. Samo za Međunarodni dan tolerancije, koalicije su napravile 30 aktivnosti u svojim sredinama.

Ja sam supergrađanka/građanin jer ….
Veliki broj građana je odlučio biti dijelom koalicija, prvenstveno zbog toga jer vjeruju kako je to pravi način da naprave bolje društvo za sebe i za svoju djecu jednoga dana. Pored toga postoji još mnogo razloga, od želje da se pozitivno utiče na svoju sredinu pa do toga da pošalju poruku tolerancije i jednakosti svima koji je žele čuti.

„Kada sam postala član koalicije Zanemari razlike, mislila sam da u mojoj sredini možda i nema velike potrebe da se radi na ovu temu jer ipak živim u Sarajevu, a Sarajevo je uvijek važilo za multietničko, multikulturno, multinacionalno i šta sve ne multi. Vjerovala sam da trebamo pričati na ovu temu da negdje drugo to spriječimo i djelujemo na vrijeme. Ali, kad sam počela da “grebem ispod površine” shvatila sam da nema grada, sredine, naselja u našoj državi koji nema problem sa netolerancijom. Koalicije same po sebi su potrebne da bi se pokazalo da postoje ljudi koji vjeruju da svi možemo živjeti zajedno bez obzira kojem Bogu se molimo ili ne molimo, koga volimo, s kim pijemo kafu/kahvu/kavu. Biti dio ove priče za mene znači biti hrabar, jer nije lako pokazati na greške i podjele koje su nam nametnute. Vjerujem da uz dosta rada, truda i najvažnije vjere u koalicije možemo proširiti pozitivnu priču i možemo pomoći da živimo u tolerantnijem društvu.“ (Mirela Geko, Koalicija „Zanemari razlike")

„Za nas je Koalicija mogućnost da javno kažemo i osudimo sve ono što podstiče mržnju. Za većinu građana grafit sa uvredljivim sadržajem su samo “škrabanje” koje kvari fasadu, za nas oni predstavljaju poruku mržnje koja je upućena nekome, i uvjek se nastojimo staviti u ulogu onoga koga ova poruka vrijeđa, ponižava, boli…Takve poruke “hrabri” ispisivači ostavljaju pod okriljem mraka, i sami svjesni koliko je loše to što rade, zato se i kriju. Mi naše akcije na uklanjanju i prekrečavanju, radimo javno, u skladu sa propisima, uz podršku naših sugrađana a ponekad i probleme koje nam prave oni koji podržavaju one što takve poruke ostavljaju po mraku.“ (Sanja Živković, Koalicija „Tolerantno i pozitivno iz Doboja“)

 Svako od nas može biti super! Kako?
Svaki građanin i građanka koji imaju želju uraditi nešto povodom spriječavanja mržnje u Bosni i Hercegovini mogu postati dio ove inicijative. Ne mora to biti direktno kroz akcije, iako je i to poželjno. Ukoliko ste svjedoci nekog incidentra, grafita koji širi mržnju ili ukoliko pak imate neku pozitivnu priču za koju biste voljeli da i drugi saznaju i ukoliko želite proširiti dobre vijesti i predstaviti pozitivne likove u vašem društvu, to možete uraditi tako što ćete svoju priču podjeliti na web stranici www.supergradjani.ba /www.supergradjanke.ba.

Od kada postoji ova platforma, objavljeno je 210 izvještaja o incidenatima motivisanim mržnjom, ali i o događajima koji su promovisli toleranciju i pozitivne životne priče. Koalicije su izdale i 23 javna saopštenja kojima su osudile incidente motivisane mržnjom u njihovim zajednicama. U mnogo slučajeva su reakcije građana bile pozitivne i članovi koalicija su dobivali poruke zahvale, jer kada je napadnut pojedinac i čitava zajednica se osjeća napadnutom. Svi ti ljudi koji su se osjećali ugroženim i kod kojih je postojao strah da i oni mogu biti napadnuti, osjećaju zahvalnost zato što je neko stao na njihovu stranu. Međutim, dešavale su se i negativne reakcije na aktivnosti i osude koalicija. Pojedinci su čak upućivali i verbalne prijetnje, a u jednoj situaciji je gotovo došlo i do fizičkog napada na ljude koji su htjeli ukloniti uvredljive grafite. Članovi koalicija, uprkos prijetnjama, nikada nisu odustajali od svog cilja i nastavljaju raditi na stvaranju stabilnijeg okruženja za sve nas.

Na stranici se pored ovoga mogu naći i savjeti kako postupiti u situacijama kada ste svjedoci ili čak učesnici u nekom incidentu. Incidente možete prijaviti potpuno anonimno, ali preporuka je da ostavite bar svoju mail adresu, ukoliko bude potrebe za dodatnim objašnjenjenjem incidenta ili ukoliko želite znati više o preduzetim koracima. Nakon prijave se vrši mapiranje incidenta kako bi se stekao uvid koja su to područja najosjetljivija i najviše podložna incidentima ovakvog tipa. Mapiranje se vrši pomoću još jednog mehanizma kojeg je razvila Misija OSCE-a u BiH, nazvanog „monitor mržnje“. Ovaj monitor prikazuje podatke o krivičnim djelima i incidentima počinjenim iz mržnje  i reakcije na iste – http://hatemonitor.oscebih.org .

Ide Nova godina, a odlazi stara
Kraj godine je pravo vrijeme da se okrenu neki novi listovi i naprave neke nove promjene u životu. Volite više i budite zahvalniji. Komunicirajte više sa ljudima. Slušajte više nego što pričate. Zaštitite onog ko je slabiji i ugrožen, makar iz razloga što nikad ne znate kad ćete se naći u situaciji da i vama treba neko ko će biti uz vas.

Neka vas motivišu ljudi koji se ne boje govoriti o temama koje su tabu. Trudite se da budete takvi, da se borite za svoja prava i da vaši problemu ne ostanu neizrečeni. I samo ukoliko poželite biti bolja osoba u narednoj godini, biti tolerantnija osoba, postanite supergrađanin ili supergrađanka. Takvi ljudi su zajednici uvije dobrodošli. Budite promjena koju želite vidjeti. Ljudi su stvoreni da vole a ne da mrze. Pustite glas koji će predvoditi Bosnu i Hercegovinu ka tolerantnijoj budućnosti.

A najviše od svega vam želim da u narednoj godini budete ljudi. Jer to se na kraju jedino računa. Kada iduće u godine, u mjesecu decembru, budete sabirali utiske zapitaćete se „ Zbog čega sam ja ove godine bio super?“ Nadam se da ćete imati hrpu  dobrih odgovora.

Kada sam bio u nekim mlađim danima, još uvijek nedovoljno hrabar da imam svoj stav i dovoljno glup da prebrzo usvojim tuđim, mržnja mi je prodavana kao “ne biti naivan”. Nisam poznavao drugačije. Bilo mi je tako blizu a tako daleko. Strah je bio ogroman. A ja sam se bojao.

Postao sam malo stariji i imao sam priliku otići malo dalje od svog mjesta, koje je još uvijek uzgajalo taj neki strah u svojim njedrima, i širilo ga na sve ljude koji su živjeli ondje. Vidjeti svijet i ljude koji su druge boje kože, čije ime ne možeš ni izgovoriti i imati priliku provesti dane, sedmice pa i mjesece sa tim ljudi je ostavilo u meni dubok trag.

Niste ni svjesni koliko je potrebno malo sebe dati, da bi dobili toliko toga. Vi koji još to niste spoznali, probudite se!

Volio bih da ovom prilikom i vi upoznate ljude koji su tako mnogo uticali na mene, da postanem bolji čovjek, pametniji čovjek i hrabriji čovjek. Oni ne mrze i za to imaju svoje razloge.

“Bosna i Hercegovina je mala, a ipak velika zemlja. Velika, jer je bogata različitostima, različitim kulturama i tradicijama, različitim nacijama. Danas, čini mi se, sve manje ljudi cijeni tu ljepotu različitosti, a sve više ima predrasude prema drugima. Zar treba da mrzimo nekoga ko je drugačiji od nas samih?! Razliciti smo, ali smo i isti. Ljudi od krvi i mesa. “Vasa mržnja pretočena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove i gradove.”, rekao je Tesla. U ovoj zemlji koja treba da se diči ljepotom, da se ponosi različitostima, sve češće čujem vapaje mržnje oko sebe. On je Bošnjak, on je Srbin, Hrvat… Ljudi,gdje smo pogriješili?! Zašto i dalje stojimo u vremenu koje je davno prošlo?! Osvrnite se oko sebe! Zar je teško pokloniti osmijeh, pružiti ruku, nekome ko je drugačiji od tebe?! Pokloni drugima dobrotu, jer dobro se dobrim vraća. Pokloni nekome pomoć, budi prijatelj, budi čovjek! Sta si po nacionalnosti? Po nacionalnosti… najvise volim kad si čovjek, dobar čovjek! Nikome neću dopustiti da mi umanji dušu trujući me mržnjom. Nas svijet je, i onako, već umoran od mržnje!”   Maja Vrećo, Višegrad

“Ne mrzim zato što smatram da je to apsurd. Jedan život imam i trebam ga provesti u okružena ljubavlju, tolerancijom, prijateljima. Život je previše kratak da bi se dragocjeno vrijeme trošilo na toliko bezvrijedan pojam zvan mržnja.” Emina Mušija, Kakanj

“Kada govorimo o mržnji, uvijek se može krenuti od toga da nijedna osoba nije rođena da mrzi, nije rođena sa predrasudama ili stereotipima prema nekome ili nečemu. Sve je to nametnuto od nekoga – od roditelja, obrazovnih institucija, medija, društva… Kada shvatiš da ono što ti netko govori i ono što ti netko nameće, nije ono što ti osjećaš – počinješ kritički sagledavati sve. Sve one predrasude koje sam imala su srušene kada sam počela razmišljati i živjeti van zamišljenih granica koje nam je netko nacrtao. Kada izađeš iz te kutije i počneš voljeti i učiti, umjesto mrziti i biti nezainteresiran, shvatiš da su različitosti najveće bogatstvo svijeta. Naučila sam da se mržnjom ništa ne postiže te da je svoje vrijeme bolje utošiti na širenje pozitivne energije.” Sanja Manjgo, Mostar

“Ne mrzim zato što to nikom nije donijelo dobrog. Nije čak ni potrebno. Usporava nas i vraća nas stoljećima nazad, pa se pretvaramo u hrpu ljudi u kojoj niko ništa nije imao, svi su sve znali, i mrzili sve što je tuđe. Ja imam prijatelje svih nacionalnosti, vjeroispovijesti, i mislim da je za kvalitet i ispunjenost života potrebno poznavati i poštovati različitosti, jer monotonija ubija. U drugu ruku, meni je važno da ja imam oko sebe ljude sa sličnim interesovanjima i vizijom, i dobro je to što sam činom rođenja postao nešto. Hvala onima koji su to omogućili, ali idemo dalje. Mi smo u toj fazi kada sve što se uradi prolazi fazu “hejtanja” (neosporavanja), i onda se sva energija usmjeri na kontra-hejt a ne na razvijanje ideje.” Ljupko Mišeljić, Banja Luka

“Zašto ne mrzim – pitanje na koje je veoma teško odgovoriti. Valjda se rodiš s tim, da voliš svakoga i svugdje. Iako živim u društvu u kojem kolektivno sjećanje nosi mnoge negativne konotacije, ja sam uspio, zahvaljujući kućnom odgoju ali i vlastitim odlukama i trudom, da zanemarim sve što se dešavalo, i prigrlim drugog i drugačijeg. Jer kako je jednom rekao moj prijatelj Boris, uvijek je bolje da nas ima više i različitih, jer slavimo Bajrame i Božiće, a samim time i više jedemo.” Azem Kurtić, Srebrenik

“Ne mrzim jer je mržnja kukavički bijeg od ljubavi. Mrze oni koji ne pokušavaju da vole, ili ne žele pokušati. Mržnja potiče iz neznanja, a ja želim da znam i da saznajem. Želim svaki dan saznati nešto novo, nešto drugačije, nešto novo o drugačijim od sebe. Nakon što upoznamo drugačijeg, počinjemo ga voljeti, prepoznajući svoje dobre strane u njemu, ili u njemu pronalazeći dobre stvari koje sami ne posjedujemo. Odbivši da saznajemo o drugačijem, guramo sami sebe u mržnju. Mržnju iz neznanja. Ja znam da volim i ne mrzim.” Vladimir Čolaković, Rudo

“Ne mrzim jer volim i želim biti voljena. Ljudi koji mrze su prazni. Mržnjom ispoljavaju nezadovoljstvo svojim životom i umjesto da urade nešto da to promijene lakše im je hejtati i mrziti druge. Na mržnju usmjerenu prema nama trebamo reagovati osmijehom jer nikada nas neće mrziti i loše nam govoriti neko bolji od nas tako da trebamo se truditi svim pokazati kako treba da vole da bi i oni bili voljeni.” Marija Puljarević, Gradiška

Ko zna gdje i s kim bih bila da mrzim. Mržnja negira moju multietničku i multinacionalnu porodicu. Oni su ja, ja sam oni. A čovjek je previše egoistično biće da bi sebe mrzio. Zato ne mrzim i pružam ruku spasa i prije no što saznam “je l’ naš” ili “njihov”…Ko zna gdje i s kim bih bila da mrzim. Mržnja negira moju multietničku i multinacionalnu porodicu. Oni su ja, ja sam oni. A čovjek je previše egoistično biće da bi sebe mrzio. Zato ne mrzim i pružam ruku spasa i prije no što saznam “je l’ naš” ili “njihov”…  Emina Mehić, Zenica

Ovo su samo neki od mojih prijatelja iz čitave Bosne i Hercegovine. Ima ih još mnogo. Stranice i stanice knjiga bi se mogle napisati o njima, o tome kako sam ih upoznao i šta mi znače u životu. Mnoga putovanja provedena zajedno, mnoga zajednička druženja, mnoge noći ne prospavane. Moja ljubav prema njima raste svakoga dana, jer oni su pravi i bez njih ja ne bih bio to što jesam. Kažu da je rad stvorio čovjek. Ne, čovjek je stvorio čovjeka. Oni su stvorili mene i ja sam im beskrajno zahvalan na tome.

Moje ime je Marko Matović, a sve ovo što vidite gore je, dragi moji, Bosna i Hercegovina.